Rizici i mogućnosti promjene

Rizici i mogućnosti promjene

Pozivu na Oberbank Donau-Forum odazvalo se 100 zainteresiranih. Voditelj automobilskog klastera Florian Danmayr predstavio je govornike. Sva su predavanja bila o tome koje se tehnologije mogu koristiti za upravljanje transformacijom prema ekološki prihvatljivoj, klimatski neutralnoj mobilnosti. Anna Grimm s Fraunhofer instituta za istraživanje sustava i inovacija ISI u Karlsruheu svojim je studijama, statistikama i prognozama pokazala: Ne postoji jedno rješenje. "Kraj motora s unutarnjim izgaranjem nije konkurentski nedostatak za europsku automobilsku industriju, već logična posljedica odluke koju su proizvođači automobila već donijeli. Činjenica je da su se proizvođači originalne opreme već obvezali na baterijsko-električne pogone u svojim strategijama."

U raspravi je istaknut socijalni aspekt. Električni automobili trenutno su još uvijek skupi i nedostupni socijalno ugroženim osobama. Postoji rizik da će, prije nego što se motor s unutarnjim izgaranjem postupno ukine, veliki broj vozila na benzin i dizel biti kupljen prije nego što prestanu postojati. Anna Grimm je uvjerena: "Proizvođači automobila su s novim tehnologijama uvijek ulazili u višu klasu jer se troškovi razvoja moraju amortizirati. Do 2035. proizvođači automobila ponudit će više manjih i pristupačnih modela." S time se složio i Jürgen Rechberger, odgovoran za odjel vodika u AVL List GmbH. Ipak, ističe: "Potrošnja električne energije gotovo će se udvostručiti do 2050. ako dekarboniziramo sve sektore. U Austriji nećemo moći proizvesti dovoljno obnovljive energije i stoga ćemo i dalje ovisiti o uvozu." Njegova je vizija da se industrija prebaci na zeleni vodik. Ovo je također korisno u prijevozu robe kao gorivo za zrakoplove, brodove i teške kamione koji putuju na velike udaljenosti. Rechberger vidi mali potencijal u privatnom prijevozu jer su troškovi za vodik previsoki. Pitanje distribucije također je izazov: "Morat ćemo vodik kopnom transportirati cjevovodima, baš kao prirodni plin i sirovu naftu."

Franz Winkler iz HyCentA Research GmbH, centra za istraživanje vodika na Tehničkom sveučilištu u Grazu, također se založio za vodik. Izvijestio je o pilot projektima s autobusima na vodik i gorivne ćelije u Villachu i Grazu, koji su već u probnom radu. Za Winklera, ovo je tehnologija budućnosti koja može zaustaviti klimatske promjene: "Nije važno gdje koristimo vodik, glavno je da ne proizvodimo CO2!" Također je jasno dao do znanja da baterijsko-električna vozila imaju lošiju CO2 ravnotežu tijekom cijelog životnog ciklusa od vozila s pogonom na gorive ćelije: "Studija Fraunhofer instituta također je dokazala da nam baterijsko-električni transport neće pomoći u zaštiti klime." Winklerov zaključak: "To je kao prva pomoć: jedina greška koju možete napraviti je ne učiniti ništa!" Austrija je u sretnoj poziciji jer može skladištiti vodik u praznim skladištima prirodnog plina. Prvo austrijsko veliko postrojenje za skladištenje vodika otvorit će se 27. travnja u Gampernu u okrugu Vöcklabruck. Takvi veliki sustavi skladištenja potrebni su za skladištenje viška obnovljive energije proizvedene ljeti za zimu.

Metali i minerali također su od središnje važnosti za mobilnost. Većina su kritične sirovine. "Ova situacija sa sirovinama unosi dinamiku u razvoj baterija", rekao je Martin Beermann iz Joanneum Researcha. Do 2030. očekuje se 30 milijuna električnih automobila diljem svijeta. Beermann je stoga pojasnio koje sirovine postaju rijetke i koje bi mogle pokriti potražnju: "Postojat će kratkoročni rizik opskrbe niklom do 2030. EU stoga mora razviti nove izvore." Posljednjih godina rudarenje je napredovalo u jugoistočnoj Aziji, posebno u Indoneziji. Međutim, promet i proizvodnja električne energije iz elektrana na ugljen povećavaju emisije stakleničkih plinova. Kobalt će također postati rijedak, iako moderne baterije već štede kobalt u proizvodnji. "Mogli bismo se suočiti s velikim problemom s litijem u kratkom roku", upozorio je Beermann. Najveća nalazišta su u Čileu i Australiji. Još uvijek je malo dostupnih informacija o fosfatu, ali općenito su dostupne veće količine. “Što se tiče grafita, možemo se osloniti na velike resurse, ako je potrebno, može se proizvesti i sintetički, iako je to moguće samo uz puno energije”, rekao je istraživač. Recikliranje baterija također je važno. "Još nismo tamo gdje bismo trebali biti. Pojedinačna postrojenja u Europi već se suočavaju s tim problemom. Uskoro će doći amandman s fiksnim količinama reciklata u EU." Beermann pozdravlja trenutnu raspravu o e-gorivima: "Ona proširuje temu zaštite klime. Međutim, prioritet e-goriva trebao bi biti na sektorima koji nisu 100 posto elektrificirani.

Na kraju je Philipp Freischlag, profesor na HTL Steyr, predstavio projektni rad zajedno s učenicima koji je izveden u suradnji s automobilskim klasterom. Radilo se o potrebama mobilnosti "sljedeće generacije". 91 posto ispitanih pripada generaciji Z, odnosno rođenima od 1995. do 2009. Najviše ispitanih ima između 15 i 19 godina, dvije trećine ih živi u ruralnim područjima. Rezultati ankete pomalo su iznenađujući. Iako dvije trećine ispitanih želi biti mobilno na ekološki i klimatski neutralan način, 56 posto želi nastaviti voziti automobil. Većina kaže da želi i dalje voziti benzinska ili dizel vozila u budućnosti. Vozila na vodik i baterijsko-električna vozila slijede daleko na drugom i trećem mjestu. Jasna većina bi željela koristiti javni prijevoz da je ponuda bolja.