Molim vas potpišite odmah!

Molim vas potpišite odmah!

Gospodine Lustig, što vas je motiviralo da pokrenete referendum o automobilima?

Gerhard Lustig: Naravno, moje vlastito iskustvo: desetljećima sam uključen u automobilsku industriju i često vozim vlastiti automobil. Ali prije svega vidim što ljudi oko mene doživljavaju, kako sve više kukaju jer si gotovo više ne mogu priuštiti vlastiti auto, iako im redovito treba.

Zar danas doista nije moguće bez vlastitog kotača u vrijeme klimatskih karata i sve šireg javnog prijevoza?

Pitajte putnika koji svaki dan mora voziti desetke kilometara i morao bi pješačiti nekoliko kilometara samo da dođe do prve autobusne stanice. Ili se barem oslonite na kombinaciju Park & ​​​​Ride. Ili obitelji s djecom ili slabi ljudi u kućanstvu. Ili otiđite vikendom u trgovačke centre i nabavite potrepštine za višečlanu obitelj, nabavite namještaj i ostalo za kućanstvo. Ovo ne ide bez auta. I na kraju, ljudi žele malo putovanje tijekom vikenda ili na odmoru i žele biti spremni na sve.

Što točno tražite? U tekstu o referendumu ima nešto o previsokim porezima i pristojbama. Je li stvarno tako loše?

Nažalost, da. Austrija je na drugom mjestu najskupljih zemalja kada su u pitanju porezi i carine na vlastiti automobil. U prosjeku godišnje plaćamo 2678 eura poreza i pristojbi po automobilu; jedino je Belgija još skuplja sa 3.187 eura. Susjedna Njemačka, primjerice, inkasira 1.963 eura po vozilu, dok zadnja Španjolska inkasira samo 1.068 eura.

Koje porezne vijke treba odvrnuti?

Pa, potrebna je ravnoteža. Trenutačno imamo tri poreza na potrošnju: NoVA je zapravo nekoć bio takozvani porez na luksuz, koji je inače svugdje ukinut, samo ne za automobile: ovdje je raspoređen prema potrošnji kao „standardni porez na potrošnju“ uz ekološki porez na registraciju za svaki novi automobil. Tome je pridodan i porez na mineralna ulja, koji poskupljuje svaki prijeđeni kilometar, a sada imamo i nove cijene CO2. To je jednostavno previše.

I što od toga mora ići?

Ne želim prejudicirati zakonodavnu vlast. Ali mora biti uravnoteženiji, a suština je da se opterećenje mora smanjiti za 25 posto. Time bismo došli na razinu Njemačke i svakom vlasniku vozila uštedjeli oko 700 eura godišnje. Puno je to novca, pogotovo za ljude s nižim primanjima ili posebnim opterećenjima!

Pa porezna olakšica od 25 posto, što drugo tražite?

Željeli bismo vidjeti bonus za popravak za automobilsku industriju, temeljen na modelu za električne uređaje. Ondje je korišten pola milijuna puta u prvoj godini otkako je stupio na snagu. Zašto ovo ne bi funkcioniralo i za automobile? Samo zato što industrija već ulaže velike napore u održavanje vozila, ne može biti kažnjena za to. I naravno, možete posebno podržati mjere koje promiču sigurnost u prometu ili smanjuju potrošnju i emisije štetnih tvari. Trgovci i radionice također bi mogli hitno trebati takav dodatni poticaj.

Što je još na listi želja?

Ne vidim to kao jednostranu želju, već kao prijedlog da se razumno razgovara o stvarima, kao što se sada događa s temom motora s unutarnjim izgaranjem. Pogrešan je pristup od samog početka isključiti tehnologiju kao buduće rješenje u kojem su istraživači - od kojih su mnogi, usput rečeno, iz Austrije - napravili ogroman razvojni napredak tako da današnji automobil ispušta samo djelić emisije od one prije 15 ili 20 godina. A ako sada govorimo o 2035. godini, puno će toga još biti moguće ako se već dobro istražena funkcionalna tehnologija samovoljno ne proglasi mrtvom, odnosno ugašenom. Također bih želio vidjeti razumno upravljanje parkirnim prostorom, posebno u urbanim sredinama.

Ali to je stvar zajednice...

I upravo je to problem. Svaka općina, pa gotovo svaki kotarski odbor, misli samo na svoju korist. Vidimo što se sada događa s proširenjem parkirališta u Beču: Sada su neke ulice na granici Beča prazne, ali problem se seli prema Donjoj Austriji. A da nešto ne ide po zlu pokazuje već i pojam upravljanja parkirališnim prostorom, da se na parkirno mjesto gleda prvenstveno kao na izvor prihoda. Ali to ne može i ne smije biti tako; okvir, master plan, potreban je za smisleno projektiranje parkirnih mjesta. Beč ima veliki priljev ljudi i ne može se očekivati ​​da će svi danas moći potpuno bez automobila. Kad u medijima čitam da neki političari gubitak parkirnih mjesta više ne doživljavaju kao eventualnu neizbježnu nuspojavu – rekla bih kolateralnu štetu – pri stvaranju zelenih površina, biciklističkih staza i nogostupa, nego kao cilj, onda nešto nije u redu.

Što bi Sabor sada trebao učiniti?

Zastupnicima i Vladi ne želim objašnjavati njihovu zadaću, ali cijela administracija treba pronaći najbolja rješenja za državu i građane. Zbog toga postoji koordinacija između federalnih, državnih i lokalnih vlasti. I upravo od toga treba krenuti i prometno planiranje integrirati u master plan, koji se onda mora razraditi – a koji se ne može mijenjati po volji nakon dugih službenih procedura i pripadajućih zakonskih rješenja ideološki motiviranom ministarskom samovoljom (npr. autoceste, posebno Bečka gradska ulica). Htio bih pokrenuti ovu raspravu u Domu.

Kakav je raspored?

Sada smo u prvoj fazi, prikupljamo potrebnih 8.400 izjava potpore. Ali ovdje bismo željeli poduzeti veće korake: Zatim nam je potrebna prijava za odobrenje referenduma i vremenski period koji je Ministarstvo unutarnjih poslova odredilo za službeni referendum s ciljem da se skupi 100.000 potpisa za razmatranje u Saboru - naravno da želimo i očekujemo puno više.

Kako mogu potpisati?

Postoje dva načina: online putem digitalnog potpisa ili osobno u općinskom uredu. Potpis se vrši online putem stranice MUP-a, ali potreban vam je digitalni potpis. Ali također možete otići do najbližeg općinskog ureda ili, u slučaju sudaca, najbližeg okružnog ureda i potpisati se tamo. Važno je znati: to ne mora biti vaša matična zajednica. Najbliži ured iza ugla posla radi na isti način. A pitaj molim te tamo za referendum o automobilima, prijatelji su mi već rekli da tamo još nisu svi zaposlenici svjesni toga. Zato vas molimo da potpišete sada, u bilo kojem općinskom uredu ili putem interneta na www.autovolksbegehren.at