Početak i kraj e-mobilnosti

Početak i kraj e-mobilnosti

Prije 50 godina, “Kfz WERKSTÄTTE” je izvijestio o Ženevskom sajmu automobila, koji je imao posebnu emisiju pod naslovom “Naš zrak u opasnosti”. Vrhunac ove izložbe bio je prvi model iz British Leylanda koji je bio potpuno bez emisija. Električni gradski automobil s dva sjedala napravio je Crompton Leyland Electricars koristeći standardne dijelove šasije Austin Mini. Pokretala su ga dva elektromotora od 3,9 KS koji su bili napajani 24-ćelijskom baterijom od 48 volti. To je značilo da je E-Mini postigao najveću brzinu od 55 km/h i doseg od 65 kilometara.

Karoseriju je dizajnirao dizajner Giovanni Michelotti – a iz današnje perspektive postavlja se pitanje što je dizajnerskom geniju tada prolazilo kroz glavu. Uostalom, prije je dizajnirao neke neodoljivo elegantne automobile poput prototipa Renault Alpine ili Maserati 5000 GT Alemanno. U svakom slučaju, prijevozu bez emisija štetnih plinova nije učinio nikakvu uslugu kada je prelijepi Mini Cooper pretvorio u vozilo čije su proporcije bile pljuska svakom automobilističkom esteti. Svojim nemarnim dizajnom, Michelotti je uspio suzbiti elektromobilnost u korijenu od samog početka. Motori s unutarnjim izgaranjem sportskih vrhunskih modela iz Vauxhalla i Monteverdija, umotani u razmjerno poželjan lim, proslavili su briljantan uspjeh kod javnosti u Ženevi.