Moramo ostaviti stare običaje”

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am und aktualisiert am

Roman Keglovits-Ackerer, zamjenik upravitelja ceha i savezni službenik za obrazovanje pri Saveznom udruženju automobilske tehnologije, objašnjava logiku koja stoji iza reforme obuke i daljnjeg obrazovanja. 

Roman Keglovits-Ackerer, Innungsmeister-Stellvertreter und Bundesbildungsreferent der ­Bundesinnung Fahrzeugtechnik, erklärt die Logik hinter der Aus- und Weiterbildungsreform. 
Roman Keglovits-Ackerer

Moramo ostaviti stare običaje”

Automobilska industrija: Savezni ceh formulirao je novu strategiju osposobljavanja i daljnjeg obrazovanja i time pokrenuo reformu. Koliko je to bilo teško ili koliko je dugo trajalo? 

Roman Keglovits-Ackerer: Rasprava je započela pod vodstvom federalnog cehovskog majstora Nagla prije pet ili šest godina. I prije Corone bio je sastanak državnih cehova na kojem smo iznijeli svoje ideje i bio je jako dobro prihvaćen. Zatim je došlo vrijeme za realizaciju i detalje. Prije godinu dana koncept smo stavili u čitljiv oblik. Istraživački napor je već bio znatan. Temeljna odluka konačno je donesena krajem 2020. godine. 

Jeste li pogledali i kako je to regulirano u drugim zemljama i postoje li neki uzori?

Da, moramo gledati dalje od Austrije i imati međunarodnu mrežu u kojoj razmjenjujemo ideje. Primjer nam je bio Južni Tirol. Imaju četverogodišnje naukovanje, a pravni problem je da ako imate 15 ili 16 godina ne smijete ništa napadati u radionici. Prije nekoliko godina pokušali su da šegrti idu dvije godine u osnovnu školu, primjerice metalotehničku, a onda dvije godine rade u firmi. Zatim kvalifikacija za naukovanje. Dakle, tijekom osnovne obuke još uvijek možete odlučiti za što se želite specijalizirati. 

Zbog naglog tehnološkog razvoja potrebno je sve više stručnjaka, ali u isto vrijeme potrebno je i klasično osnovno znanje, zar ne?

Točno. Inače, slično radi i u HTL-u. To sam vidio kod svog sina. Oni također imaju opću osnovnu obuku iz metalurgije, zavarivanja, osnovnih matematičkih proračuna itd., vrlo sličnu naukovanju, samo dublju. To mi je potvrdilo da su nam potrebne dvije godine osnovne obuke. Svatko mora znati koliko je jako zategnuti vijak. Zatim vam je potrebna mogućnost diplomiranja s višim kvalifikacijama u specijalističkim područjima. 

Razvoj je toliko brz da vjerojatno nikada ne završite učenje i morate stalno biti na lopti. Kako to uzimate u obzir?

Znanje u automobilskoj industriji se višestruko povećalo u posljednjih deset godina. Cjeloživotno učenje namjerava se promicati kroz različite kvalifikacijske korake. To zahtijeva daljnju obuku i standarde kvalifikacija. Višestupanjski sustav koji se nadovezuje jedan na drugi. Imamo Nacionalni kvalifikacijski okvir (NQF), a također moramo implementirati zajednički Europski kvalifikacijski okvir (EQF) za priznavanje stručnih kvalifikacija u cijeloj EU. Moramo napustiti stare običaje. Na primjer, već imamo potiskivače udubljenja na razini NQR5. To znači uz odgovarajući test. To također moramo optimizirati kada su u pitanju pregledi vozila. Ovdje imamo osnovnu obuku i daljnje obrazovanje, ali nemamo ispite. Završnim ispitima – ili nazovimo ih provjerama znanja – pravno bismo se zaštitili od Europske komisije. To je problem u cijeloj EU. Također je važno da NQF3 obuku provodimo kao preliminarnu obuku prije naukovanja. Moramo razgovarati sa sindikatom i Radničkom komorom kako to učiniti. To će biti teško. 

Što je s majstorskim ispitom?

Tu smo morali napraviti poboljšanja. Razvoj ide prema obuci usmjerenoj na kompetencije i testiranju usmjerenoj na kompetencije. Tako da možete ne samo odgovoriti na pojedinačna pitanja, već i razumjeti cijele sustave. Uspjeli smo propise o polaganju magistarskog ispita učvrstiti u zakonu. Propisi o majstorskom ispitu za tehnologiju konstrukcije karoserije i tehnologiju lakiranja karoserije, kao i za automobilsku tehnologiju sada odgovaraju razini NQR6 i stoga su ekvivalentni diplomi prvostupnika. 

Nije li prednost reforme i to što su specijalizacije postale fleksibilnije i po potrebi se mogu integrirati novi profesionalni zahtjevi?

Ako je tako: Što se tamo događa? Apsolutno. I stvarno se puno toga događa. Primjerice, postoji tirolska tvrtka Seda koja je specijalizirana za strojeve i sustave za recikliranje vozila, posebice električnih automobila. Postoji ideja o školovanju stručnjaka za recikliranje. Ili, drugi primjer, obratila nam se udruga karavane. U ovom području veći je fokus na konstrukciji karoserije, kao i na tesarskim i električarskim radovima. Općenito, morate reći: Nismo više šarafcigeri, čak i ako bismo to htjeli biti. Ok, onda je tu tema o klasičnim automobilima, ima super obuka u Švicarskoj. Ali oni su i specijalisti.