Sačuvajte klimu e-gorivima

Sačuvajte klimu e-gorivima

Elektromobilnost uzima maha sporije od očekivanog. Zaključak: 2030. oko 75 posto od 350 milijuna automobila u EU nastavit će koristiti fosilna goriva. Čak i u Austriji, gdje će prema glavnom planu mobilnosti savezne vlade od 2030. biti dopuštena registracija samo novih automobila bez emisija, veliki udio postojećih vozila i dalje će raditi na benzin ili dizel u ovom trenutku i stoga će i dalje emitirati puno CO2. Mats Hultman iz Nestea, najvećeg svjetskog proizvođača obnovljivog dizelskog goriva i održivog kerozina, pokazao je na simpoziju kako se zagađenje CO2 može drastično smanjiti. Primjerice, Neste već godinama masovno proizvodi “biodizel” iz otpadnih ulja, koji smanjuje emisiju CO2 iz vozila i do 90 posto i time dostiže razinu električnog automobila prema miksu električne energije EU – ako se uzme u obzir proizvodnja energije. Gorivo napravljeno od hidrogeniziranog biljnog ulja može se dodati fosilnom dizelu ili ga u potpunosti zamijeniti – bez potrebe za novom infrastrukturom spremnika ili novim motorima.

No, neizvjesno je ima li ovakav pristup šanse u EU. Što se tiče emisija, zakonodavstvo EU-a fokusira se samo na ispušne plinove iz ispušnih plinova i isključuje proizvodnju energije. To znači da se električna energija uvijek smatra bez emisija, čak i ako je proizvedena iz ugljena i stoga električni automobil proizvodi više CO2 od dizelskog automobila. Ako novi Euro 7 standard emisija planiran za iduće godine i druge smjernice kao dio Green Deala učine motor s unutarnjim izgaranjem praktički nemogućim, prema Hultmanu, neka od najboljih rješenja u EU bila bi spriječena. Za klimu je ključan izvor energije, a ne pogon za koji se koristi. Klimatski ciljevi mogu se ostvariti potrebnom brzinom samo kombinacijom svih dostupnih rješenja, a to osim električne energije uključuje i vodik, bioplin, obnovljiva i sintetička goriva, tzv. e-goriva.

Najjednostavniji oblik e-goriva je zeleni vodik, koji se proizvodi korištenjem zelene električne energije iz vode putem elektrolize. Može se dalje preraditi u tekuća goriva kao što su e-metanol, e-benzin, e-dizel ili čak e-kerozin dodavanjem ugljika iz CO2, koji se odvaja ili iz zraka ili iz industrijskih ispušnih plinova. Odvajanje i recikliranje CO2 ključni su za stvaranje potrebnog klimatski neutralnog ciklusa ugljika, naglasio je Robert Schlögl s Instituta Max Planck za kemijsku pretvorbu energije u Mühlheimu an der Ruhr. Ali e-goriva imaju lošiju energetsku ravnotežu od zelene struje, koja izravno napaja električni automobil na baterije. Ipak, Schlögl ne vidi problem u većoj potrošnji energije za proizvodnju e-goriva: "Ako je samo 0,5 posto kopnene površine prekriveno PV sustavima, problem je riješen."

Što se tiče troškova prije oporezivanja, s današnjim tehnologijama vozila, e-goriva bi bila najjeftiniji način vožnje bez CO2 2050. godine, Ulrich Kramer iz Forda pozvao se na sveobuhvatnu studiju goriva 4 Njemačkog istraživačkog udruženja za motore s izgaranjem. V. (FVV). Za razliku od baterija, one ne gube nikakvu energiju čak ni tijekom dugog skladištenja, rekao je Martin Härtl s Tehničkog sveučilišta u Münchenu. Te su prednosti tim važnije jer će, smatra Schlögl, EU i dalje morati uvoziti velik dio svoje energije iz udaljenih regija svijeta. Za razliku od sirove nafte ili prirodnog plina, zelena se električna energija ne može transportirati brodovima ili cjevovodima. Prema Jürgenu Rechbergeru iz AVL-a u Grazu, skladištenje zelene energije kao što su vodik i e-goriva također je potrebno "kako bi se zatvorile praznine u opskrbi u mreži obnovljive električne energije", na primjer zimi kada sunce rijetko sija. U Grazu se trenutno gradi pilot postrojenje AVL za proizvodnju e-goriva.

Porsche i njegovi partneri trenutno grade pilot tvornicu za e-goriva u Čileu, koja će pustiti u rad 2022., a serijska proizvodnja započeti 2025. Planirani obujam proizvodnje godišnje je 55 milijuna litara e-goriva, a dvije godine kasnije ta će se količina udeseterostručiti. Porsche tamo želi proizvoditi e-metanol, e-benzin, a kasnije i e-kerozin. Za Hinricha Helmsa iz istraživačkog instituta Ifeu u Heidelbergu, proizvodnja e-goriva ima smisla samo tamo gdje je zelena električna energija dostupna u izobilju, kao što je Čile ili Sjeverna Afrika, ali ne i u Europi, sve dok se električna energija ovdje proizvodi koristeći fosilnu energiju. U regijama poput Čilea stručnjaci procjenjuju da će troškovi proizvodnje biti oko jedan euro po kilogramu zelenog vodika kao osnovnog e-goriva. U srednjoj Europi, međutim, troškovi proizvodnje po kilogramu sada se procjenjuju na oko četiri eura - ovisno o lokalnoj cijeni električne energije.

Međutim, mnogi stručnjaci sumnjaju da će e-goriva biti dovoljno brzo dostupna u dovoljnim količinama da daju veći doprinos energetskoj tranziciji u sektoru osobnih automobila. Trebali bi više u zrakoplovstvu i pomorstvu. Za Helmsa von Ifeua, potrebne količine su jednostavno podcijenjene. Osim toga, veliki investitori oklijevaju potrošiti milijarde potrebne za proizvodnju e-goriva sve dok ih zakonodavci EU ne prepoznaju kao doprinos klimatskim promjenama. Za Karstena Wilbranda iz Shella, zakonodavcima EU nedostaje "tehnološka otvorenost". Međutim, to se smatra bitnim kako bi se željena energetska tranzicija u mobilnosti provela dovoljno brzo kako bi se barem približili postavljenim klimatskim ciljevima.