Opasnost za radionicu?

Opasnost za radionicu?

Prigovaranje je uobičajena praksa među trgovcima. Ali u ovom trenutku domaćoj automobilskoj industriji nema razloga za zavidjeti. Ne samo da su pale nove registracije (za 3,8 posto u usporedbi s prethodnom godinom), već je i postprodajno poslovanje koje donosi novac palo za četiri posto. Ako uzmete u obzir da mnoge trgovine automobilima ostvaruju profit samo kroz postprodajne poslove i rade s povratom od prodaje manjim od jedan posto, onda morate reći: Sada je vrijeme da se bacimo na posao. Jer izgubi li se ta financijski potrebna podloga za srednje tvrtke, brzo će se zamračiti u domaćim radionicama. Je li sada potrebna panika ili je riječ samo o pretjeranom pesimizmu? 

Tko je pogođen?

Prvo, želimo saznati koje će tvrtke najvjerojatnije biti pogođene. Andreas Westermeyer, generalni direktor Saveznog udruženja automobilskih tehničara, zna odgovor: "Manje tvrtke s do sedam zaposlenika trenutno posluju vrlo uspješno. Relativno visok omjer kapitala i osjećaj obiteljskog odnosa tu pomažu." Velike tvrtke također su solidno pozicionirane i ne trebaju paničariti. “Najteže su srednje tvrtke u kojima šef još uvijek leži ispod auta i radi na stvarima”, kaže Westermeyer. Problem: Takve su tvrtke već dosegle određenu veličinu, što znači odgovarajuće administrativne napore. Međutim, ako je generalni direktor zauzet mehaničkim radom i teško se može pobrinuti za veliku sliku, tvrtka se izlaže riziku spiralnog pada. Jer bez dobrog računovodstva, strateški važnih odluka u pravo vrijeme i eventualno oštrih mjera (ključna riječ: raskid), blagi plus prijeti da se brzo pretvori u debeli crveni minus. Srž stvari: vaša vlastita financijska snaga. Dok mala poduzeća mogu poslovati prilično samostalno, srednja poduzeća sve se više nalaze u škripcu s bankama, proizvođačima i dobavljačima. Ako se novčani tok neočekivano sruši i tijekom nekoliko tjedana, bankrot postaje prijeteće blizu.

Je li petljanje problem?

Prolaze li lokalne radionice tako loše zbog brojnih kvarova? Ovdje postoji veliko slaganje: Ne, botch je previše malen i neorganiziran za to. Federalni cehovski majstor Friedrich Nagl: "Nažalost nema službenih podataka o neuspjehu. Ali procjenjujemo da se neuspjeh razvija otprilike paralelno s općim poslom." Razlozi za to su višestruki, kao što zna meštar Bečkog državnog ceha Werner Fessl: "Kvar je možda jeftiniji, ali automobili postaju sve složeniji i kompliciraniji. Bez visoko specijalizirane, skupe opreme i pripadajućeg stručnog znanja, gotovo je nemoguće popraviti moderne automobile. To ograničava količinu kvarova." Osim toga, kao što primjećuje Martin Gertl, tirolski državni ceh majstor automobilskih tehničara, nevaljalost je u određenoj mjeri i vrlo regionalna: "Ovdje u dolinama i na planinama, gdje ponekad nigdje nema prave radionice, da, neminovno je nevaljalost. I praktički je nemoguće prijaviti sve nevaljalice." Werner Fessl to potvrđuje: "U Beču je neslaganje također problem, ali u urbanim je sredinama uočljivije i prijavit će se prije ili kasnije. Stoga će se, po mom mišljenju, neslaganje koncentrirati na periferne transakcije kao što su nesreće ili starija vozila." Ukratko, može se reći: Da, greška sigurno ne pogoduje dobrom poslovanju radionica, ali trenutno ne prijeti opstanku automobilske industrije. 

Prinos promjenjivo vrijeme?

Loše vrijeme je dobro za posao. Oštre zime, mokre, snježne ili čak zaleđene ceste vjerojatnije će dovesti do nesreća i oštećenja lima nego vedri ljetni dani. Blage zime su čisti otrov za prodaju, pogotovo u Austriji. "Ako su prijelazna razdoblja tako duga i blaga, onda se duže čeka na promjenu guma i manje se oštećuje lim jer su ceste čiste i imaju dobro prianjanje. Cijeloj industriji nedostaje ta prodaja", napominje Nagl. Isto vrijedi i za tuču. Ako se to ne dogodi, dent gurači i mnogi body builderi ostat će bez posla.
Ali na što se automobilska industrija mora pripremiti kada je riječ o vremenu? Ingmar Höbarth, direktor Klimatskog fonda, ima odgovore na temelju austrijskog izvješća o statusu klimatskih promjena 2014., na kojem je radilo više od 240 lokalnih klimatskih istraživača: "Ekstremni vremenski uvjeti su sve veći. Bit će više oborina sjeverno od glavnog alpskog grebena, dok će Koruška biti suša. Zime će općenito biti blaže. Umjesto snijega, padat će više kiše zbog viših temperatura." Osim toga, Austrija je posebno teško pogođena klimatskim promjenama. Globalna temperatura porasla je za 0,85 stupnjeva. Međutim, temperatura diljem Austrije od 1880. godine porasla je za puna dva stupnja. Zašto je to tako? "To ima veze s lokalnom topografijom: planine se zagrijavaju brže kada nisu prekrivene snijegom i ledenjacima. Međutim, budući da se ledenjaci naglo povlače i snijeg se brže topi, postaje toplije od prosjeka", kaže Höbarth.

Manja kilometraža?

Također je zanimljivo da su svi naši kontakti identificirali trend prema nešto manjoj kilometraži i duljim vremenima zaustavljanja. Erik Papinski, Savezni ceh majstora karoserija: "Kupci voze svoje automobile dulje, ponekad to vide kao investiciju i daju popraviti određena oštećenja ili detalje. Pitanje je samo kada." I tu su se svi složili: čak i manji popravci odgađaju se što je duže moguće. Martin Gertl nije iznenađen: "Automobil danas više nema isti značaj kao u mojoj mladosti. Mala oštećenja tu i tamo danas nam zapravo ne smetaju. Automobil je izgubio previše svoje pozitivne slike. I: Čak su i korporativni kupci postali ekonomičniji kada su u pitanju narudžbe za popravak." Osim toga, smatra Papinski, sve manje ljudi putuje na velike udaljenosti osobnim automobilima, primjerice na godišnjim odmorima diljem Europe. Werner Fessl iz Beča se slaže i dodaje: "Čak i u urbanom okruženju nedostaju nam kilometri kupaca. Zahvaljujući dobro razvijenom javnom prijevozu i modelima dijeljenja automobila, možemo biti poput skijaške industrije: Čim su se pojavile skije za iznajmljivanje, došlo je do pada prodaje skija."

Fessl u automobilskoj industriji vidi i previše pretjeranih mjera zaštite okoliša: "Primjerice, servis klima uređaja. Postoje suludi zahtjevi tko, kako i kojim uređajem može mijenjati rashladnu tekućinu, ali u slučaju nezgode hladnjak klime se brzo pokvari i rashladna tekućina nesmetano izlazi." Ako pogledate preko naših državnih granica, možete se zapitati zašto se diže tolika galama u lokalnim tvrtkama i zašto ulja i drugi otrovi bezočno kapaju u tlo nekoliko kilometara dalje. Prekogranične, europske mjere i smjernice izgledaju drugačije. Stoga, kaže Fessl: "Mnoga lokalna radna mjesta ovise o automobilskoj industriji, a također i mnogo novca koji se koristi za financiranje zaštite okoliša. Ako toga nestane, vjerojatno si više nećemo moći priuštiti zaštitu okoliša."

Zar nema novca? 

Novac je dobra ključna riječ. Jesu li kupcima popravci preskupi i/ili im nedostaje novca? Ni u jednom našem pitanju nije bilo toliko slaganja kao ovdje: Da, jednostavno nema novca u burzi kupaca.
Tome pridonosi i loše gospodarstvo: mnoga su radna mjesta nesigurna zbog pesimističnih gospodarskih izgleda. Malo povećanje prihoda gotovo odmah pojede progresija hladnoće i troškovi života stalno rastu. Erik Papinski iskreno kaže: "Novca jednostavno nema dovoljno. Ljudi čekaju i ne troše ga. Pogledajte samo satnice: oko 120 eura za sat rada u radionici ljudima je jednostavno previše." Zaista se više nema što dodati, ali ne želimo dopustiti da tema završi na tako pesimističkoj noti. Zato smo počeli tražiti rješenja. Ali odgovori nisu bili baš ohrabrujući. "Kad bismo imali jasan prijedlog rješenja, odmah bismo ga implementirali", kaže Martin Gertl. Erik Papinski u igru ​​uvodi još jednu komponentu: "Kriza je konačno stigla do krajnjeg potrošača. Političari pokušavaju pomoći - ali samo povremeno. Ovdje više pažnje treba posvetiti lokalnim malim i srednjim poduzećima nego nekoliko velikih industrijskih tvrtki koje imamo." Jer – a možda je i to pomalo čudno – prečesto čujemo i čitamo da se, primjerice, ministar gospodarstva ne umara isticati da su mala i srednja poduzeća okosnica domaćeg gospodarstva. Samo je čudno da ta okosnica svega jedva dobiva podršku koja joj je zapravo potrebna.

Hrana za razmišljanje od Erika Papinskog: Možda bi tvrtke ponovno trebale dobiti veću osobnu odgovornost i izdati manje propisa, koji za mnoga poduzeća predstavljaju golema financijska opterećenja. Da biste to učinili, racionalizirajte administrativni aparat i pomozite onima koji stvarno svakodnevno osiguravaju prihodovnu potrošnju zemlje: zaposlenicima. Ako gospođa Müller na kraju mjeseca ima više novca u novčaniku, može si priuštiti i godišnji servis automobila.

Anketa i stručni komentar Sebastian Huchler, GfK

Prošlog smo mjeseca pitali kako industrija procjenjuje razvoj novih registracija za 2015. Nakon jasnog rezultata s pretežno negativnim ocjenama, prema kojima samo 21% očekuje porast, sada smo željeli znati kako trgovci i radionice procjenjuju blisku budućnost u poslovanju radionica: Industrija ima tendenciju da bude nešto optimističnija kada je riječ o poslovanju radionica nego kada je riječ o novim registracijama, s najmanje 28% očekuje porast, dok 71% ima (prilično) negativnu ocjenu za nadolazeću godinu. Udio “pravih” pesimista nije tako velik: samo 13% je sigurno da stvari neće krenuti gore. Uz 28% optimista, ne može se, naravno, govoriti o ružičastim izgledima za 2015., ali se samo može nadati da će se stvari uskoro ponovno popraviti nakon ove uporne suše. (Razdoblje istraživanja: 17.-24. studenog 2014., broj ispitanika: 342 tvrtke)